Redakcija portala „Makanje“ vam u današnjem tekstu donosi priču o tri mlade i uspješne djevojke koje su 2018. godine učestvovale u „Nagradi za društvene promjene“ i pobjedile sa idejom „Drugačiji kutak“. Violeta Žudić, Jovana Radović i Ajla Jadadić, sada već uspješne i ostvarene u svojim profesijama i u sferi omladinskog aktivizma su podjelile sa nama njihova iskustva.

Šta Vas je motivisalo da se oprobate u ovom projektu i zakoračite u svijet preduzetništva?

„Još od srednje škole imamo jako interesovanje ka preduzetništvu. Profesorica koja nam je predavala ekonomske predmete, Vesna Vulić, navela nas je da ga zavolimo. Naučila nas je koliko je lijepo biti preduzetna osoba u društvu jer samim tim pružamo okruženju neku novu vrijednost“ ističu tadašnje pobjednice.

„Tako smo počele da posmatramo okolinu, da preduzimamo i realizujemo neke ideje koje su nastajale iz želje da nešto promijenimo. Tokom fakulteta smo nastavile tim putem. Tada je bilo jako malo projekata koji podržavaju biznis ideje, a pogtovo one iz oblasti društvenog preduzetništva. Kada smo čule za ovaj projekat, upravo nas je privukla priča o socijalnom, odnosno društvenom preduzetništvu. Za nas je to bio jedan manje poznat pojam pa smo samim tim imale sjajnu priliku da se sa njim i upoznamo. Pored toga, mentorstvo koje se nudilo za finaliste je zvučalo jako primamljivo jer cijenimo svaku šansu da se nadogradimo kroz rad sa stručnjacima. Mi smo imale ideju da se u našem gradu, Baru, otvori klub/prostor koji će biti drugačiji i kreiran samo za mlade ljude. Ta ideja je podrazumijevala prostor gdje će mladi moći da piju kafu, uče, da se druže i da se neformalno obrazuju. Tada toga nije bilo kod nas i ideja je nastala iz naše ali i potrebe drugih mladih ljudi oko nas. Sama motivacija je bila da pokrenemo projekat u našem gradu, upravo ono što je trebalo i nama ali i mladima oko nas.“

Kakvo je bilo Vaše iskustvo sa organizacijom događaja?

 Što se tiče same organizacije tokom realizovanja ovog projekta imamo jako pozitivno iskustvo. Od same promocije do poslednjeg dijela, SIA samita koji je bio u Beču, sve se odvijalo upravo onako kako nam je i rečeno. S obzirom da je to bio prvi put da se ovaj projekat realizuje u Crnoj Gori, iskreno nismo znali šta nas očekuje na tom putu. Na kraju smo put završile veoma zadovoljne sa mnogim novim prijateljstvima koji traju i dan danas.

Kako ste se osjećali kada ste proglašeni za prvoplasiranu pobjednicu i kako je teklo realizovanje ideje?

 Pitate nas kako smo se osjećale kao pobjednice? Odgovor je vrlo jednostavan, SAVRŠENO! Šalu na stranu, s obzirom da su u finalu bile veoma dobre ideje koje su nastale od prekvalitetnih timova, nismo imale preveliko očekivanje kada je pobjeda u pitanju. Koliko god ovo djelovalo kao kliše, ali sam ulazak u finale nas je zaista već učinio jako ponosnim. Kada smo još čule da je naša ideja zauzela prvo mjesto, a pored toga da smo imale i najviše glasova od strane okoline na online glasanju, shvatile smo da je njegovanje preduzetničkog duha i razvijanje preduzetničke misli u nama, definitivno imalo smisla. Kada je riječ o realizaciji naše ideje, ona je išla sporijim tempom. Samim tim što je naša ideja nastala iz velike potrebe nas i drugih mladih ljudi oko nas, vjerovale smo u nju i radile sve kako bi je realizovale. Međutim, manjak iskustva kao i finansijskih sredstava su bila dva ključna faktora za poteškoću pri realizaciji. Na kraju smo, nakon dvije godine po završetku takmičenja otvorile co-working space koji je bio na raspolaganju prvenstveno mladima a onda i ostalima kojima je trebao kvalitetan prostor.

Da li ste nailazili na prepreke u ostvarivanju Vaših preduzetničkih ciljeva?

  Jesmo, a da je to tako, govori i sama činjenica da smo novčanu podršku u iznosu od 2000 eura koju smo dobile od SIA projekta, podigle tek nakon dvije godine, znači u realizaciju naše ideje smo krenule u 2018. godini. Tadašnji organizatori su nas par puta u tom periodu kontaktirali da pitaju zašto još nismo podigle novac, misleći da nešto nije u redu. Međutim, u tom periodu smo radile na ponovnom istraživanju tržišta jer nije isto kada je ideja samo u našoj glavi i kada dođe momenat da ta ideja postane stvarna. Jedna od većih prepreka je bio manjak novčanih sredstava. Pored novčane podrške od ovog projekta i finansijskih sredstava iz drugih izvora, otvoriti jedan prostor koji smo mi zamislile nije bilo dovoljno. Tada smo bile studentkinje i često smo nailazile na demotivaciju od strane okruženja koja je išla u tom smijeru kako nam je fakultet prioritet, da je bavljenje preduzetništvom gubljenje vremena i novca i tako dalje, do samih preporuka da uzmemo novac i iskoristimo ga za lične potrebe. Pored svih navedenih poteškoća, ostale smo vijerne našem osjećaju i uspjele da relizujemo našu prvu biznis ideju.

Šta preporučujete mladima koji se žele prijaviti na ovaj projekat? Gdje da ttaže prilike poput ovih i gdje da traže inspiraciju za ostvarivanje svojih ideja i snova?

 Vođene sopstvenim iskustvom, sve mlade osobe defininitivno pozivamo da se prijave za ovaj projekat i tako iskoriste posebnu priliku za nadogradnjom, kako na ličnom tako i poslovnom polju. Uvijek trebaju pokušavati, pogotovo ako imaju neku ideju jer samo će tako znati da li ih okolina podržava. Takođe, na ovaj način će izgraditi i oblikovati ono što su zamislili da ostvare. Na samom kraju i ne moraju biti pobjednici, ali sigurno će nešto naučiti. U budućnosti će tačno znati kako da postave svoju ideju, upoznaće se sa raznim mentorima, kao i sa svim učesnicima u projektu kojih će se sigurno sjećati tokom svog života. Projekte mogu pronaći uvijek i svuda, samo ako su dovoljno otvoreni za njih. Dovoljno je da se umreže i da budu prisutni na raznim događajima, kao i da glasno govore o svojim interesovanjima. Na taj način postižu da ih drugi ljudi primijete i zapamte pa će tako uvijek podijeliti sa njima ako naiđu na nešto što bi im značilo. Svi omladinski klubovi, centri, studentske grupe, nevladine organizacije nude informacije o raznim mogućnostima tako da su sve to dobri izvori za razvoj svakog pojedinca. Inspiraciju je najbolje prinaći u putovanjima, čitanju knjiga, umrežavanju sa raznim ljudima, kao i kroz uživanje u prirodi poručile su za kraj Žudić, Radović i Jadadić.

Autor teksta: Matija Švorcan, Makanje

https://makanje.me/clanak/9798