„Preduzetnički način razmišljanja“ je okvir uma koji je pogodan za zamišljanje šire slike, profesionalno vođstvo, stvaranje vrijednosti, rješavanje za druge i druge pozitivne tendencije koje većina preduzetnika generalno ispoljava. Vrijedi napomenuti da način razmišljanja preduzetnika nije nužno specifičan za preduzetnike. Praktično svako to može da demonstrira u profesionalnom kontekstu — ne samo ambiciozni vlasnici preduzeća. Pojedinci sa preduzetničkim načinom razmišljanja preuzimaju inicijativu i žele da podignu svoje kolege. Oni prihvataju mogućnosti za liderstvo i uče, na svakom mogućem koraku. Ti kvaliteti — između ostalog — izdvajaju preduzetnički nastrojene osobe od zaposlenih. Evo nekih drugih ključnih razlika između ova dva misaona procesa.

1. Preduzetnici se više bave pojedinačnim zadacima nego zaposleni. Vjerovali ili ne, „multitasking“ zapravo nije stvar. To je samo popularna riječ koja znači brzo skakanje sa pojedinačnog zadatka na pojedinačni zadatak, žrtvujući kvalitet i pažljivost na tom putu. To je ponašanje koje ometa fokus i podriva produktivnost — tendencija koju preduzetnici izbjegavaju, a zaposleni upadaju. Preduzetnici znaju kako da se fokusiraju. Oni razumiju da će izvući više od svog posla tako što će se uvjeriti u pojedinačne zadatke i krenuti dalje kada budu završeni. Zaposleni se bore sa tim konceptom. Stavljaju previše loptica u vazduh i ispuštaju neke u procesu.

2. Preduzetnici imaju mentalitet „na sledećem” sa neuspjehom i frustracijom. Zaposleni se često fiksiraju na greške koje su napravili. Oni imaju tendenciju da razmišljaju o neuspjehu, dopuštajući da to utiče na njihovo samopouzdanje. Frustracija ih izjeda, a oni uništavaju štucanje i zastoje. Preduzetnici vide dobro u neuspjehu. Oni shvataju da je svaka greška iskustvo učenja. Razmišljaju o situaciji, određuju kako mogu primijeniti ono što su naučili kao rezultat nje i prelaze „na sledeću“.

3. Preduzetnici rade pametnije. Zaposleni se uglavnom sami primjenjuju — što samo po sebi nije problem. Njihov problem dolazi od toga kako primjenjuju svoje vrijeme i energiju.  Njihov prvi instinkt je da rade što je više moguće, i iako je to vrijedno divljenja i razumno samo po sebi, nije uvijek tako efikasno kao put kojim idu njihovi preduzetnički nastrojene kolege — oni misle da rade pametnije. Oni pažljivije dijele i daju prioritet svom poslu nego zaposleni, poređajući svoje odgovornosti po hitnosti i preuzimaju svoj posao u skladu sa tim. Oni znaju da je vrijeme najvažnija profesionalna roba, pa njime rukuju sa više takta i pažljivije. 

4. Preduzetnici su pametni u pogledu rizika, ali ih ne izbjegavaju u potpunosti. Zaposleni su skloni riziku — nerado prihvataju neuspjeh, pa izbjegavaju bilo kakvu moguću izloženost tome. Cijene stabilnost, ponekad i grešku. I dok su stabilna plata i sigurnost posla vrijedni, oni nisu prvi prioritet preduzetnika. Preduzetnici shvataju da je rizik često nesrećna stvarnost koja dolazi sa ambicijom. Oni znaju da to ne možete da hakujete u poslu bez smjelosti, ali to ne znači da slijepo prihvataju svaku rizičnu odluku sa kojom su suočeni. Ključna razlika ovdje je pitanje inicijative. Preduzetnici preuzimaju na sebe da krče put — zaposleni uglavnom prate.

5. Preduzetnici naglašavaju i nadograđuju svoje prednosti u odnosu na svoje slabosti. Preduzetnici provode više vremena na izgradnji onoga što rade dobro nego na otklanjanju svojih slabosti. Zaposleni provode više vremena sastavljajući robustan skup vještina nalik na sve zanate. Preduzetnici razumiju da treba da se ističu – i znaju da vjerovatno mogu da se okruže pravim ljudima da nadoknade svoje nedostatke, u nastavku. Takva vjera u svoje snage i budućnost izdvaja preduzetnike od zaposlenih.

6. Preduzetnici posjeduju sve svoje odluke — dobre i loše. Preduzetnici sebe smatraju odgovornim za loše odluke onoliko koliko hvale svoja dostignuća. Oni razmatraju i analiziraju svoje greške, ne zadržavajući se previše na njima. Oni takođe ne pokušavaju da zaobiđu krivicu ili da se distanciraju od manje od idealnih poziva koje upućuju. Zaposleni često pokušavaju da otklone odgovornost za posledice svojih postupaka ili se previše zaokupe opravdavanjem svojih grešaka. 

Kako razviti preduzetnički način razmišljanja?

Kada govorimo o usvajanju preduzetničkog načina razmišljanja, može se reći  kao da je mapa puta do tamo popločana nejasnim uputstvima – budite neustrašivi, radite naporno, rizikujte. Naravno, ovo zvuči jednostavno. Ali u praksi, brzo shvatamo da je lakše reći nego učiniti. Da biste pokrenuli loptu, evo nekoliko praktičnih koraka za razvoj preduzetničkog načina razmišljanja u svakodnevnom životu:

1. Postavite jasne ciljeve. Da kažem očigledno, ne možete napredovati ako ne znate u kom pravcu idete. Nije dovoljno imati snove ili želje – potrebno je imati jasne ciljeve. Počnite tako što ćete navesti nekoliko ciljeva koje treba postići svake nedelje ili mjeseca — onih koji su specifični, mjerljivi i realni. Uklonite ih svaki dan i vidite koliko daleko možete stići. Ako imate problema da ostanete odgovorni, zapišite svoje ciljeve ili ih podijelite sa porodicom, prijateljima ili kolegama. Zapamtite, velika dostignuća su često rezultat malih, dosljednih akcija.

2. Dajte prioritet učenju. Kada govorimo o „učenju“, vjerovatno ga zamišljate u formalnom okruženju, kao što je završetak obuke ili sertifikacije. Naravno, formalno učenje je od vitalnog značaja za vaš profesionalni razvoj — i ne biste trebali propustiti ove mogućnosti. Ali možete naučiti i jednostavnim slušanjem drugih. Ne oklijevajte da postavljate pitanja, a zatim aktivno slušajte. Potražite mentora, pošaljite poruku kolegama na LinkedIn-u, slušajte motivacione podcaste ili pohađajte onlajn kurs. Kao što je preduzetnik Jim Rohn jednom rekao: „Formalno obrazovanje će vam donijeti život; samoobrazovanje će vam donijeti bogatstvo.

3. Neuspjeh preoblikovanje. Evo jedne šokantne izjave — neuspjeh nije dobar. Ali najbolji preduzetnici znaju da su neuspjeh, odbijanje, rizik i kritika svi djelovi svirke, birajući da ih vide kao uobičajene nuspojave ambicije. Umesto da se sklapaju, oni uče kako da nastave da se kreću. Ključna riječ ovde je naučiti, jer će preoblikovanje vašeg razmišljanja oko neuspjeha zahtijevati neko vrijeme i trud. Trik nije u tome da o neuspjehu razmišljate kao o nečemu čega se treba plašiti ili izbjegavati, već kao o alatu za bolje razumijevanje situacija i donošenje bolje informisanih odluka u budućnosti. Drugačija perspektiva može u potpunosti da promijeni način na koji vidite situaciju, pa izaberite svoju mudro. I zapamtite, sve je rizik – uključujući i nerad. Zato pokušajte da se udobno osjećate neprijatno.

4. Prihvatite preuzimanje rizika. Neuspeh je najbolji učitelj. Dakle, kada rizikujete, ili ćete pobijediti ili ćete naučiti lekciju. To ne znači da treba spontano da napustite posao ili da kažete „da“ sledećoj prilici koja vam se pruži. Sve je u izračunatom riziku. Izračunati rizik je pažljivo promišljena odluka koja ima određeni stepen rizika, ali i razumne šanse za pozitivan ishod. Na primjer, uobičajeno je da preduzetnici stave dio svojih ličnih sredstava na kocku za finansiranje operacija. Da, ovo je rizično – ali ako uspijete da prevaziđete početni strah od takvog rizika, mnoge prednosti mogu da vas čekaju na drugoj strani.

Izvor: https://blog.hubspot.com/sales/entrepreneur-mindset